SILVANA ANDRIĆ – Pjesme

ZAVIČAJ

U svitanje

Tkalje i gorštaci nose

Ranjene njive i vrleti

Srebrne kose

Nevidljive naramke

Protkane snjegom

Zaprege skrivene

Pod brijegom

BALADA O PTICI KOJA JE SLIKALA DRVO

Ptica je načudnije stvorenje

Gledam je svakoga dana

Kako nevještim pokretima

Slika svoje prvo

Sasvim malo

Drvo

Slušam je, kako

Diše jednako

Dok malenim kljunom

Mijesi boje

A tankim nožicama neveselo

Posrće i tapka

Po ledenom platnu

I pustome drumu

Donosi mi nemir

Slikajući šumu

ŠUMA

Slušala sam noćas šapat trava

U kućama starim pored druma

Dok lila je svu noć iznad glava

I mirila po kućama, šuma.

Šaptala je nebeske rime,

Suze treptave sive, bjele,

’Duga je noć! Ne zaboravi me!’’

Šaptala su svu noć breze i jele.

Gledala sam noć što raznosi

Nečujno pada niz njina lica,

Prozračne zvijezde tka im po kosi,

Od silnih i slanih kapljica.

Šumila je svu noć, šuma

U kućama pored starog druma.

LASTE

Sanjam jedno malo drvo

Što daleko raste

Jednu staru kuću

I gnjezdo u pruću

O zašto noćas sanjam laste?

Ponekad i cvijet

Što pored česme

Pored klupe stare raste

O zašto noćas sanjam laste?

I još jednu baku

I suzne oči njene

Dok joj djeca, svete

Cijelim svijetom, lete

O zašto noćas sanjam laste?

Jednu svetlost jaku

U našem sokaku

MALA NOĆNA MOLITVA

U ime pupoljaka

Molim Sunce

I ptice

Da se vrate

Proljeće je već

Predugo

Pred vratima