MORE I JA

 

I more se zna ljeti baš nalutit

Samo poruči buru što od Senja puše

Rastjera kupače ugasi motore

Povuče se ko ja u dubinu duše

 

Jedino pokoja budala sa kerom

Obalom se šeće i kad bura puše

Te dozvoli keru da zapiša drvo

Gdje sad sjedi pjesnik što o moru piše

 

Nedaju mi mira kerovi i ljudi

Motori snažni što nemaju duše

Ja pakujem svoje malobrojne stvari

I ostavljam more nek ga bura puše.

 

 

Pirovac tri dana kiše nema kupanja

Nosom si parala nebo

Hodala dignuta čela

Sve ti je bilo za deset

Frizura šminka odjela

 

Život se smijao s tobom

Imala sve što si htjela

Svi su te voljeli tajno

A ti nikog nisi voljela

 

Svi su te htjeli znati

Željeli s tobom biti

Ti bi samo prošla

Mi bi otišli piti

 

 

Zavjesa pade na scenu

Nosom netaknu nebo

Čelo sad povi zemlji

I sama osta ženo

 

SAM SA SOBOM

 

 

Kad  raščistim

Sam sa sobom

Onda ću biti pravi,

Za mog rahmetli babu

On  u snove dolazi

Samo kad je najteže,

Za moju majku

Što  ljubi

Kad kući dolazim,

Za moju djecu

Što ne liče na mene

Ili mi se čini,

Za moju ljubav

Što misli

Da je mogla bolje

Izabrati,

Za moju braću

Prijatelje

Ostale,

Nek svi sačekaju

Dok ne raščistim

Sam sa sobom

I onda postanem pravi

ZVIJEZDE

 

 

 

Sve si zvijezde pogasila

Radila si šta si htjela

Kad je došo mjesec nared

Ugasit ga nisi smjela

 

Mjesec ti je tada reko

Ugasi me briga mi je

Al će nared doći sunce

Što se cijelom svijetu smije

 

A zvijezde su na tvom nebu

Tako male tako jadne

Ti ih gasiš ali neznaš

Svaka od njih jednom padne.

 

Sve si ,sve si pogasila

Što na tvome nebu sija,

Tako ću se,moja draga,

Ugasiti jednom i ja