PORAZ ILI POBJEDA-iz zbirke pjesama

 

GRIJEH

 

Razmišljajući o zloj sudbini,

jednako pominjemo

tuđi grijeh

i zasluženu odmazdu,

zaboravljajući

da smo svi

jednako grešni,

da će jedne noći

i po nas

doći naši

crni demoni.

 

I poslije naše smrti

živjeće ista

nagađanja

i opravdanja.

 

Ali skrušene predaje

neće biti.

GRČ

Vaša su stremljenja

da sačuvate

ono što imate,

ili da stičete

više i veće.

I vaša žeđ

nezasita.

 

A moja borba

je krvava

kao rađanje,

kao pogibelj

nemila.

 

I moj put

beskrajan.

koji vodi

kroz crna

snoviđenja,

nazirući u daljini

slabašnu svjetlost

zdravog razuma.

POVRATAK SEBI

 

U sreći

se poklanjamo –

i gubimo.

U boli

se vraćamo

sebi.

 

OSVETA

 

Kada se svetiš

zbog svoje boli,

zaboravljaš da je ta osveta

ljudima koje voliš

i da ćeš

dvostruko,

stostruko

patiti,

ne zbog njihovog,

već zbog sopstvenog djela.

 

 

POBJEDA

 

Ne znam

da li sam ikada

pobijedio

ijednog

čovjeka

ljubavlju,

vjerom,

riječju.

Uglavnom sam

gubio.

Ali najveća pobjeda

je bila

kad pobijedih sebe.

I bijah

istovremeno

i pobjednik

i poraženi.

 

 

 

GORDOST I MALODUŠNOST

 

Nijedna bol

nije veća

od povrijeđene

gordosti.

 

Danas sam

sićušan,

bijedan

i jadan.

A sutra

silan

i nepobjediv.

 

Jer život je

mučenje,

raspinjanje

i krvarenje

između

te dvije

krajnosti.

 

PRERASTANJE

 

Sve sam manji

u svojim očima.

A sve veći

u svojoj boli.

 

Rastem li ja to?

Ili se polako

osipam?

 

PLEMENITI ILI OPAKI LJUDI?

 

Nesreća nas čini

i dobrim,

i zlim,

i mudrim,

i lukavim.

I pravi od našeg života

i plodno zemljište,

i pustaru,

i raj

ili pakao.

Ili nas načini

vječno mladima,

ili na našem licu

usiječe duboke bore.

 

 

VRIJEME

 

Volim to vrijeme

koje prolazi,

koje leti

i moju dušu

koja raste

svakoga dana,

dozrijeva

i puni se.

 

Zaboravih

da starim,

zaustavljen

u svakom

trenutku

koji je prošao

i koji

pamtim.

 

 

DVORSKA LUDA

 

O, ti lijepi,

ti, silni,

ti, svemoćni,

ti, vječni!

Carstvo je tvoje

na zemlji

i zlatan tron

koji gleda ka nebu.

Budi naš patir

i ne dozvoli drugima

da nas obmanjuju.

Povedi nas,

pa makar u bezdan,

za tobom ćemo ići,

jer ovim slijepcima treba vođa.

 

ZEMLJA

 

Zemlja, crna,

zemlja, tvrda,

vlažna kao glina,

zemlja, topla,

koja vuče sebi.

Zemlja, prah.

Teška zemlja

iz koje sam ponikao

i u koju ću se vratiti.

 

Vuče me zemlja

da se ničice

prostrem po njoj,

ne bih li molitvom

prizvao Boga

u sebi.

SLAĐANA JOVIČIĆ