In memoriam Mustafa Nadarević: Čovjek i ime za cijeli vijek
Prijatelji, kolege i poštovaoci umjetničkog rada i glumačke zaostavštine Mustafe Nadarevića opraštaju se od velikana bh i ex jugoslavenskog glumišta, koji je, podsjećamo, nakon duge i teške bolesti preminuo juče u Zagrebu u 77. godini života. Otišao je veliki čovjek i glumac zbog kojeg su generacije zavoljele film i teatar.
Dug je spisak filmskih, teatarskih i televizijskih projekata u kojima je Mustafa Nadarević ostvario uloge po kojima je postao prepoznatljiv publici širom regiona. Od uloge Zijaha u filmu „Otac na službenom putu“, Mustafe u „Mirisu dunja“, preko inžinjera Duje u kultnoj seriji „Velo misto“, Leona Glembaja u „Glembajevim“ , Idriza u filmu „Kod amidže Idriza“, do Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen, normalan“. Generacije su odrastale i zaljubljivale se u glumačku profesiju upravo zbog njega.
„U knjigama je zapisano da sam se rodio u Banjaluci 30. aprila 1943. godine, iako sam se u stvari rodio 2. maja kada je taj grad bombardiran“, govorio je Mustafa Nadarević. Diplomirao glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umetnost, a pozorišnu karijeru započeo kao član Zagrebačkog kazališta mladih. Postao je stalni član ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 1969. godine. Iako rođeni Banjalučanin, Mustafa Nadarević je većinu svog života proveo u Zagrebu. No, umjetnički život ga je vodio širom prostora bivše Jugoslavije. Bio on Dundo Maroje ili Sirano.
Mustafa Nadarević okušao se i kao pozorišni reditelj 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičijeg gnijezda“. A predstave „Balkanski špijun“ i „Hasanaginica“ bile su hit u Narodnom pozorištu Sarajevo, Hrvatskom narodnom kazalištu i Satiričnom kazalištu Kerempuh. „Režijom sam se počeo baviti 1992. godine, da bih iz tadašnjeg ratnog ludila pobjegao u neku oazu. Režirao sam nekoliko predstava, no moram reći da ne znam što je gore: izabrati ili biti izabran. Glumac je stalno taj koji čeka da bude izabran, a režiser taj koji bira. A ni jedno ni drugo nije lako. Dok me biraju, osjećam se prilično poniženo, a dok biram nesretno jer nikada ne mogu izabrati sve glumce koje želim“, objašnjavao je Nadarević zašto je počeo režirati, te šta znači biti reditelj, a šta glumac.
Brojne su nagrade koje je dobio u svojoj dugogodišnjoj karijeri. Među najznačajnijima se nalaze tri Zlatne pulske arene, Sterijina nagrada, nagrada Vladimir Nazor za životno djelo i Messov Zlatni lovorov vijenac, kojim je ovjenčan čak četiri puta.
„Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji, jer se moraš toliko dati, a ostati svoj“, znao je o govoriti Mustafa Nadarević, a on je i znao glumiti i znao biti svoj.
Na kraju vraćamo se na ulogu Mustafe Nadarevića kao inžinjera Duje u seriji Velo Misto. U njoj je Duje rekao „Klub je ka i čovik, nosi ime za cili vik“. Takav je bio i Mustafa Nadarević čovjek i ime za cijeli vijek i naše sjećanje.
Piše: Danijela Regoje
