Scenske riječi i gluma Relje Bašića, Mije Aleksića i Ene Begović oličavaju neprestano prisustvo sažimanja kazališnih svjetova. Kroz to sažimanje ukrštaju se poetike gospodina Fulira, zatim tumača Nušićevih djela, kao i glumačke heroine kazališne scene. Prisutno je takvo prožimanje i u dokumentarnom karaktetu teatarskog vremeplova koji je prezentovan u galerijskim prostorima XXXVII Susreta pozorištakazališta u Brčkom.
Devedeset je godina od rođenja Relje Bašića, druge decenije trećeg milenijuma, kada se organizuju XXXVII Susreti pozorišta/kazališta. Publika ovog velikana kazališnog i filmskog glumišta pamti po nezaboravnoj ulozi gospodina Fulira u filmu „Tko pjeva zlo ne misli“. Dotakao je sa ovom ulogom Relja Bašić najšire gledateljstvo i pokazao mnoge zakonitosti i smislenosti u procesu filmske glume. Uljepšao je cjelokupno južnoslovensko glumište sa ovom ulogom Relja Bašić i učinio ga vrednijim nego što je bilo prije njegove pojavnosti.
Igrao je Relja Bašić u preko 3000 predstava, snimio 137 domaćih i inostrannih filmova, potpisao 26 režija, te održavao putujuće kazalište od 1974. do 2004. godine.
Bio je član Hrvatskoga narodnoga kazališta od 1957. do 1967. godine. U ovom kazalištu odigrao velik broj uloga u predstavama: ”Nevidljiva kapija”, ”Diogeneš”, ”Aretej”, ”Pokojnik”, ”Dubravka”, ”Leda”, i dr.
Glumio je u Teatru ITD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih. U tim je kazalištima odigrao značajne uloge poput onih u predstavama ”Dundo Maroje”, ”Hamlet”, ”Hekuba”, ”Zastave”, ”Budilnik” i dr.
Njegova uloga života je zasigurno ona u filmu ”Tko pjeva zlo ne misli”, odakle ga sve generacije pamte kao gospona Fulira. Režirao je mnoge kazališne predstave, filmove te televizijske serije te je surađivao s američkim, britanskim, francuskim i švicarskim televizijskim kućama i produkcijama.
Glumac Relja Bašić je zavrijedio da se cjelokupni glumački rad cijeni i poštuje. Itekako mu je bilo važno ko su mu partneri, zbog čega su i predstave u kojima je igrao u kazalištu bile pravo doživljajno i emotivno uživanje.
U godini (2020) kada se organizuju XXXVII Susreti pozorišta/kazališta je dvadeset i pet godina od smrti majstora južnoslovenske komike Mije Aleksića. Poznati južnoslovenski glumac, Miloslav Mija Aleksić, bio je vrsni komičar, koji je u svaku ulogu unosio i pravu dozu ozbiljnosti i mrvicu sjete. Ovaj glumac je bio filmski, pozorišni, estradni, radio i televizijski umjetnik raskošnog talenta.
Kada je pozorište u pitanju i mjesto ovog glumca u njemu angažman u beogradskom Narodnom pozorištu dobio je 1949. godine, a 1952. postao je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Gostovao je i u Ateljeu 212 i na drugim scenama, a 1977. godine stekao je status slobodnog umjetnika.
Svoj raskošni talenat Mija Aleksić je znao da iskoristi i na pravi način usmjerava u komici nušićevskih nazora U tumačenju likova iz djela Branislavas Nušića Mija Aleksić je pokazao da je glumac starog kova koji s lakoćom ulazi u igru i veoma vješto je kontroliše i usmjerava.
Harizmatičnoj divi ogromnog talenta – Eni Begović u godini (2020.) kada se organizuju XXXVII Susreti pozorišta / kazališta navršava šesdeset godina od rođenja, odnosno dvadeset godina od tragične smrti. Senzualna u svakom damaru svoga bića, intrigantna u svoj svojoj raskoši, erotično intoniranim i nadograđenim likovima najavila je veliku i uspješnu glumačku karijeru. Kako onu kazališnu, tako i filmsku. Harizmatična diva ogromnog talenta dočaravala je život u svoj svojoj turobnosti, pri tome donoseći na scenu lakoću i gracioznost igre. Taj spoj je činio još više intrigantnom i zavodljivom.
Osvajajući kazališni prostor i tragajući za glumačkim rješenjima Ena Begović je uvijek činila toliko u svojoj kreaciji da je predstava bila svima razumljiva, pa ako je čak svi i ne razumiju. Da bi predstava mogla da se gleda mora uvijek da ima neku divu kazališne scene. A Ena Begović je u svakom momentu znala i umjela da napravi kreaciju i da se samo zbog nje to gleda. I kada ćuti na sceni govorila je razumljivim jezikom. Bila je svemoguća u scenskom dočaravanju ljudske boli i tragedije. Nikada doživljavaoce kazališta nije ostavljala ravnodušnim, jer njen glumački habitus je uvijek u gracioznosti iskazivao opšteljudski krik zbog pretrpjene boli i straha. Njene glumačke kreacije su univerzalna poruka protiv svakog zla i besmisla. Zato je i harizmatična diva ogromnog talenta.
Neprestano prisustvo pomenutih kazališnih svjetova je vrijednost koja traje i koja se kontinuirano nadograđuje. Svo troje glumačkih protagonista sveobuhvatno donose na pozornicu shvatanje života i svijeta. Učvršćuju svoje kazališne svjetove na temeljima njegovanja dramskog stvaralaštva i umjetničkog oblikovanja pojedinca i društva s ambicijom da to bude samo njihov specifični znak iz kojeg se izvode vrijednosti.
Pišu: Srđan Vukadinović i Jakov Amidžić
Foto: Dejan Đurković
