IN MEMORIAM-SUADA M.KOVAČEVIĆ

1957-2021

Suada Malkoč-Kovačević , rođ. 1957. god u Dubravama kod Bos. Gradiške, BiH. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Dubravama i Bos. Gradišci a više u Banjaluci.

Već dugi niz godina bavi se pisanjem poezije za djecu i odrasle, kao i vjerske i duhovne poezije , a okušala se i u slaganju haiku poezije. Radovi su joj izlazili u brojnim štampanim i elektronskim časopisama. 2008. godine izdaje prvu samostalnu zbirku poezije pod naslovom „BOSNA U SRCU“ a 2017. zbirku pozije za djecu „ŠARENE STRANE ZA MALIŠANE“. Zastupljena je u desetak zajedničkih zbirki i zbornika.

MOJA MATI
Sijedog pramena,
Čvrsta i stamena,
Kao da je od kamena
Kao da je od vremena
Isklesana,
Moja mati.
Tolika snaga,
A opet krhka,
Nježna i draga
Beskrajno blaga,
Moja mati.
Znala je dati
Više no iko.
Nikad toliko
Nije smogao,
Nije mogao niko,
Kao moja mati.
Još me prati
Pogled njen,
Brižnošću okrunjen.
Bdije,
Iako već odavno
Sa mnom nije,
Moja mati!
MRLJA
Prvo sve zaprljaju.
Poslije trljaju

I peru.
Ali kad jednom
Prevrše mjeru,
Ništa ne vrijedi.
Jer kad se
Savjest uprlja,
Zauvijek ostaje mrlja,
Ne blijedi.

MRTVA PJESMA
Jutros me tuga pogodila
I nebo sunce krije,
Mrtvu sam pjesmu porodila,
Ni riječ joj živa nije.
Nisam je dovoljno ljubila,
Branila od sebe i ljudi
Još nerođenu ubila,
Perom u nevine grudi.
Pa nek' se i to dogodi,
Svemu kraj jednom dođe
Smrt samo jednom pogodi,
Sve što postane i prođe.
I kad me na odar postave
Dok zadnju odjeću mi kroje,
Neka mi pod glavu ostave
I mrtve pjesme moje.
Mrtvo sa mrtvim nek' ide,
Zemljica majka sve prima ,
Da se ni pjesme ne vide,
Ne bijah sretna sa njima!
NIJE POETA SVAKO KO PIŠE
Svako,
Ko pjesme piše,
Pjesnik nije.
I to je tako,
I sad i prije!
Možda je pjesnik biti
Danas u modi.

Al' pravi pjesnik
Mora da se rodi.
Onaj ko umije
Tišini riječi dati,
A riječima dušu,
Tek on se smije
Pjesnikom zvati.
…Inače nije…
I šta sad
Da vam dam,
Kad pjesme nemam
Niti je sročiti znam?
Još jednu
Šarenu lažu?
Nikada više!
Nije pjesnik
Svako ko piše,
Dobro kažu!