Željko Perović

MIR I TIŠINA
1
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna lice mi šiba
I ratuje sa tjelom i srcem mojim

U meni sve zamrlo hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili

Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale ili se nebo nije umilo
O dali sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !
ŽeSP
2
MOJ  PRIJATELJ  LISKO

Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
UGNJEZDILO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto
Si suze
Umjesto mene
POZVAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženo
VRAĆAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
LISKO

I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO!

ŽeSP
3
KAMENI  LJUDI

Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek trebao da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude

Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi dima nekud se šetaš

Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nestao a tebe nema!

ŽeSP

4
ZIMSKI  SNJEŽNI  DANI 

Zimski dugi
I hladni dani
Trebaju
Rame
Trebaju
Ruka milovanje.
Trebaju
Poljupce sočne
Da ljubav ohrabre

Da prigrle
Hladne zimske dane
Da srce utople
I poglede
Na bjelinu
Sviknu

Trebaju
Ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U cvjetak obojiti
I pričom dočarati
Ljepotna zelena
I cvjetna polja!

ŽeSP
5
M  E  Ć  A  V  A  

Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje

Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi

Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami

Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bjelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!

Željko Perović