Joso Živković – Soja
Joso Živković – Soja rođen je 1. travnja 1960. godine u Kostrču, općina Orašje.
Školovao se u rodnom mjestu, Orašju i Zagrebu. Živio je i radio u nekoliko država zapadne
Europe, te putovao po svim kontinentima.
Objavljivao je u brojnim časopisima i sudjelovao na književnim skupovima u zemlji i
inozemstvu. Njegove pjesme zastupljene su u mnogim zajedničkim zbirkama, antologijama i
zbornicima pjesama u Europi i svijetu.
Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, danski, francuski, španjolski, talijanski, ruski,
bugarski, arapski i turski jezik.
Za svoj pjesnički rad dobio je nagrade: Antun Branko Šimić, Dubravko Horvatić i fra Martin
Nedić.
Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Koraci u sjeni, Sarajevo, 1988.; Čekati dugu, Zagreb –
Orašje, 1994.; Gorka čaša, Zagreb – Orašje, 1997.; Nenaviklost duše, Zagreb – Orašje, 2003.;
Tišina raspadanja, Mostar, 2015.; Tragom pokorenih želja, Osijek – Mostar, 2019.; Rast do dna,
Zagreb, 2021.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva
pisaca Bosne i Hercegovine i Društva novinara Bosne i Hercegovine.
Korakom u vječnost
Da si samo ispružila ruke
osjetila bi pod jagodicama
mekoću moje bliskosti.
Ili da si me pogledala slučajno
ponori mojih zjenica
ne bi te ostavili na miru.
A ti si koračala bespućima
padajući utučena i sama
upravo kao i ja,
a nisi znala
da tragovi naših stopa
vode istom utočištu.
Zar ne bismo mogli
koračati skupa
i raspuća našeg stradavanja
pretvoriti u životnu baklju
priželjkivane vječnosti.
Čekati dugu
Ponekad me u duši zaboli,
i žalno jauknu kosti;
zar je toliko vremena prošlo
bez radosti?
Nasmijem se djetinje,
ćuteći mećave u moždini;
s demonima se igram, bez jedara
na pučini.
Naučio sam u raju nevolja,
s pticama koje raznose tugu,
bičevan nemirima u krvi,
čekati dugu.
S kim podijeliti noć
S kim ćemo sada podijeliti noć
u ovoj metropolskoj kaši
stranaca, fantoma, migrena i mora?
Tko će večeras upaliti svijeću
i donijeti nadu
usamljenim dušama
što muče i blude u gradu?
Što će večeras
dostojno zamijeniti žablji orkestar
kog' smo donijeli u srcu
iz rodnog kraja?
Mogu li ubilačka svjetla
frustriranog grada
sjati kao žarke zjene
roditeljskog gaja?
Otkrivenje
Čuvao sam lopatu
kojom je pokopan moj otac.
Ona mi je otkrila
da između oca i sina
raste zemlja.
Godine života
dovele su me do groba.
Umro je Bog u meni,
ali nisam ja u njemu.
Selidba
Iza okna ustajale sobe
i mutnih stakala
pusto korača kolona
pognutih glava.
Netko se seli u tišini
i molitvi lišća s grana.
Što je zrelija duša
iza nje ide manje stopala.
Ako se pokvari sat
Ako se na duvaru pokvari sat,
sunce neće zaspati u zenitu.
Kazaljke, kao i koraci,
ponekad u zamahu stanu.
A vrijeme i život
i dalje kucaju
u nekom drugom satu,
u drugom tijelu.
Tišina prolaznosti
Sve sam tiši
i sporiji
na svojem putu.
Godine kaplju
niz moja stopala
u zemlju
koja ne progovara.
Gdje su nestale ptice
U nebu živi sve manje ptica,
sve ih rjeđe viđamo u letu.
One davno sačuvane u očima
još mašu krilima
i kite pustoš u njima.
Autor uspijeva oživotvoriti i poneke zaboravljene ili dijalektalne riječi, ili pak stvoriti potpuno
nove u duhu hrvatskoga jezika.
Dubravko Horvatić
Pjesnik se zadržava na motivima zbog kojih polazimo čitati poeziju.
Julijana Matanović
Sa Živkovićevim stihovima uviđamo ljepotu prolaznosti.
Antun Lučić
To su ozbiljne pjesme, razgolićuju traume naše surove stvarnosti.
Božidar Petrač
Živković ovom zbirkom potvrđuje i staru istinu da sve stvari uvijek međusobno surađuju i
preobražavaju se jedna u drugu, da isti život struji kroz sve nazočne i nenazočne oblike, a čovjek
može i smije biti i zbir svojih želja i njihov pokoravatelj.
Luko Paljetak
