Željko Perović
Željko Perović rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u osnovnoj školi “Dositej Obradović” dobio je niz pohvala uz to i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje uspješno obavlja postavljene radne zadatke.
Sticajem ratnih okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, a iste godine počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu Miloš Crnjanski, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njjegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne u niz Zbornika, a dvije sa prevodom. Od skoro postao je i član Udruzenja pesnika Srbije. Radi na pripremi prve zbirke pjesama.
U proljeće
Kada sve olista
A sunce žarom
Pupove rascvjeta
Na osamku
Mala
Od drveta portirnica
Zelenim se jorganom
Pokrila
Prošaranim ružama
Različitih boja
Sa kojima su pčele
Prizivale
A bodljikavim trnjem
Od radničke ruke
Krile
Iznenadan pisak
Čađave lokomotive
Bjelinom dima
Odjevene
Kao prasak puške
Preplaši ptice
Skrivene
Koje su pisku
Cvrkutom uzvratile
Pa niz lišće
U nekošenu travu
Sjurile
Da svojim strahom
Preplaše svilenkaste
Leptire
Prkosno pisku
I leptiru
Jatom se
Vinule
Plavetnom nebu
U oblake bijele
Skrile!
© ŽeSP
MIR I TIŠINA
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku
Poj ptica da oslušnem
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tijelom
I srcem mojim
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka gledao u kose bijele
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Na granama lišće požutilo je
Kao slike u albumu prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne
O Bože dali sam vrata zatvorio
Ili se hladna uselila vjetrina
Umjesto mene utoplila
Mir i tišina!
© ŽeSP
MOJ PRIJATELJ LISKO
Moje sunce
Nebom se pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
Ugnjezdilo
Za jednu godinu sedam godina je
DAO
Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto si suze
Umjesto mene
Pozvao
Za jednu godinu sedam godina je
DAO
Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženu
Vraćao
Za jednu godinu sedam godina je
DAO
I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
Lisko
I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO!
© ŽeSP
MEĆAVA
Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure
Nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo
Amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni tjeraj ovo je sudnji čas
Oblak nebom klizi stiče prije nas
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!
© ŽeSP
KAMENI LJUDI
Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek treb'o da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude
Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi magle nekud se šetaš
Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nesto a tebe nema!
© ŽeSP
ŽEZLO
Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene
Tragovi su moji ostali u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
A kad kiše padnu i proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje
Nemogu do tebe a možda je o bolje
Sačuvati slike stihom skrivene
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!
© ŽeSP
POKIDANE VEZE
Jedna rijeka dva imena nosi
A žubori strasno možda i prkosi
Sanjaru na keju što krije ga tama
Nisam tamo a ti si mi sama
Ljubavi moja šta će biti s nama
Gledam Miljacku a žubori Sava
Lebdim noću od grada do grada
A kad čeznem
Dugo tvoju sliku ljubim
Mislim ona uzvratiti može
O pogledi dugi iz te tvrde lože
Čamite i blijedi vi budite dane
Evo i zima se hladna sprema
Nadanje moje što te ovde nema!
© ŽeSP
LJUBAV PRAVA
Kada se ljubav pravu iskreno voli
I grli
Misli se na pola puta sretnu
I zastanu
Jedna drugoj strasne riječi uzviknu
I svinu
U naručje da podijele radosti srca
I poljubca
Da čežnje u jednu želju sliju
I dosanjaju
Započetu idilu na javi neostvarenu
I milu
To je ljubav prava jedna
I jedina
Od hiljade odabrana!
© ŽeSP
ZIMSKI SNJEŽNI DANI
Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da glasima plam rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju
Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari prijatelji znani
Trebaju poljubce sočne
Da ožive riječi zavejane
Na oknu hukom srce sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snjezni dani
Prerušeni uklizani huligani
Trebaju oprez na grešan korak
Sočnu psovku jauk gorak
Na leđima let bez kape dug
Mlad kikot starosti rug
Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
Cvjetkom obojiti
I pričom dočarati
Ljepotna zelena i cvjetna polja!
© ŽeSP
ŽAL
Tek sad svatih kako srce voli
Kada voli lažu da ih boli
Srce samo tada okrilati
Raspečati suzu zgužvane u šaci
Iznjedri i svine kao djete majci!
© ŽeSP
DUGOKOSI
Dugokosa mladost
U neposlušnom stroju
Zabrinula vlast
Ratom uzverenu
Naoružanu opasačem
I bezumom
Da sebe
Od naroda čuva
Zakonom i kaznom
A vlast ko vlast
Silom pa do trona
Užegnuta lica
I riječima pijanca
Plavim sluganima
Juriš naredila
Ali ne na krivce
I skitnice
Do glave obrijane
Krimogrešne
Već na duge kose
Ironije li smješne
U dugoj kosi
Prepoznali
Sa druge strane
Zle nemani ratne!
© ŽeSP
