Otkazana “Zelena čoja Montenegra”

“Zelena čoja Montenegra”, koprodukcija Beogradskog dramskog pozorišta, Gradskog pozorišta Podgorica i Grada teatra u Budvi. Predstavu je režirao Nikita Milivojević. Dramatizaciju je uradio Stevan Koprivica, kostime je pripremila Jelena Stokuća, muziku je komponirao Aleksandar Srebrić, dok je sve scenske pokrete osmislila Amalija Benet. Predstava “Zelena čoja Montenegra” kreirana je po istoimenoj knjizi Mome Kapora.

Zbog zdravstvenih problema nekolicine glumaca, prouzrokovanih corona virusom, predstava je otkazana.

Stvaralaštvo Mome Kapora je jedinstveno i beskrajno. Po vokaciji slikar, ali u duši boem i ljubitelj pisane riječi. Šarm i harizma kojom je isijavao prenio je i na papir. ‘Zelena čoja Montenegra’ je saga koja govori o snažnom prijateljstvu između crnogorskog vladara knjaza Nikole I Petrovića i Osman-paše Sarhoša, zarobljenog u sukobu na Vučjem dolu 1876. godine gdje je komandirao turskom vojskom. U isto vrijeme, Kapor je opisao i život Zuke Džumhura, crtača, putopisca, karikaturiste, koji mu je ujedno bio i prijatelj. Zajedno su napisali i filmski scenario o sudbini Osman-paše Sarhoša.

Govoreći o tome šta ga je privuklo ovom naslovu i tematskom korpusu, Nikita Milivojević je, između ostalog, kazao:

– Pre trideset godina, kada se pojavio, roman je odmah postao omiljen, hvaljen. Njegov neodoljivi šarm je i danas tako snažan i živ. Ni malo ne čudi što je bilo ozbiljnih pokušaja da se po njemu pravi i film. Zrači neodoljivom inspirativnošću. No, šta je mene privuklo … Između ostalog, pisan je i kao putovanje kroz vrijeme. Na neki način podsjetio me i na Markesovo „Sto godina samoće“ gdje se tamo u negdje u nekom vremenu sreću praunuci, unuci djedovi, očevi … i sve to u nekom novom miljeu. Tako i u ovom romanu, ono što odmah pada u oči je da dva glavna junaka, Kralj Nikola i Osman Paša, kao dva protivnika, žive u jednom prostoru gdje pobijeđeni i poraženi ustvari prije svega postaju svojevrsni prijatelji, što je nezamislivo, a pisci te priče Zuko Džumhur i Momo Kapor isto tako, jedan blizak muslimanskoj, drugi hrišćanskoj paradigmi, bivaju kao u ogledalu ova dva lika. Priča koja na suptilan način stalno iz prošlosti dodiruje budućnost, iz budućnost sadašnjost, iz sadašnjosti prošlost…