Uz vrhunske glumce Admira Glamočaka, Tatjanu Šojić, Maju Izetbegović, Aleksandra Seksana, Muhameda Hadžovića i druge, u predstavi zanimljivu teatarsku igru i pitak prijem publike doživjelo je i velikim pljeskom nagrađeno petoro djece-glumaca.
Zahvaljujući ljubaznosti i predusretljivosti starijih i izraslijih akterea predstave „Shindlerov lift“, uspio sam obaviti, potpuno ozbiljne i zrele razgovore sa dva glumca-djeteta od koji ni jedan nema više od devet ili 10 godina starosti.
Sin Kurt: “Meni je bilo divno da glumim u ovoj predstavi. Mislim ovim da kažem da poznajem dosta ovih glumaca u predstavi i stvarno sam se odlično uklopio, i primili su me kao dio ekipe, ono. Stvarno su me naučili dosta stvari i ja sam preponosan što sam u ovoj predstavi. Nadam se da će mi ovo biti samo jedna rampa ili stepenica, da nastavim dalje živjeti ovaj život glume.“
Da li ste prije imali dodira sa glumom i pozorištem prije vašeg ulaska u ovu predstavu kao glumca?
Sin Kurt: “Da, ali to je bila više kao školska, amaterska gluma, ali i to mi je, zapravo, jako pomoglo, zato što smo sa školskim predstavama putovali dosta.“
Kako je bilo raditi na probama sa izraslim i odraslim glumcima, rediteljem, scenografom, kostimografom, dramaturgom, jer vi ste ipak još uvijek dijete?
Sin Kurt: “Meni je bilo prefantastično u ovoj predstavi od početka do igranja na sceni, mislim, to je stvarno nešto što treba da se iskusi u životu, da radite nešto sa nekim a niste toliko dobri kao on koji je profesionalac u tome. I to je stvarno užitak biti dio ove dobre priče kad vam drugi, veći glumci od vas, prenose svoje glumačko iskustvo i svoje glumačko znanje. I to je jedan predivan osjećaj, stvarno biti dio ove divne predstave“.
Isa Seksan: “Pozdrav čitateljima Biltena Susreta. Nekako se, svaki put kada igram ovu predstavu sve ljepše i ljepše osjećam, jer znam da oko sebe imam ljude koji mi daju i koji će mi davati podršku u predstavi, ali koji će me učiti i naučiti i još nekim drugim važnim i vrijednim stvarima u životu.“
Ovo je jako težak, slojevit, dramski izazovan komad u svim elementima za uigravaje i igranje na sceni, a s druge strane priča jednu mitsku priču o ljudskoj tragediji, patnji i stradanju, sa dosta naturalizma u potpuno ogoljenim, skoro dokumentarnim teatarskim slikama Kako je vama kao djetetu bilo nosititi se sa svime time?
Sin Kurt: “Ako ćete iskreno, mene je nekako ova tematika pravo utužila u nekim periodima njenog nastanka. Nekada ne mogu da gledam određene scene zato što znam da su određeni ljudi to preživjeli u stvarnosti, i da je ova knjiga napisana po stvarnim događajima koji su se izdešavali piscu“.
Kažite nam u koju sarajevsku osnovnu školu idete i da li mislite i dalje se baviti glumom?
Sin Kurt: “Idem u Osnovnu školu „Kovačići“ u Sarajevu. Gluma mi je interesantna, ali nekako mi se ne čini posao kao posao. Razmijete, to mi je više nekako kao hobi, kao neki moj umjetnički izraz koji se može raditi s vremena na vrijeme.“
Jeste li zadovoljni reakcijama publike na vašu igru?
Sin Kurt: “Pa kada smo igrali predstavu večeras ovdje u Brčkom čuo sam neke reakcije publike na igru nas petoro djece glumaca i pravo mi je bilo drago što im se sviđa predstava. Generalno ja se svoj publici zahvaljujem za ovaj veliki aplauz“.
Razgovarao: Suvad Alagić
Foto: Dejan Đurković
