Nezobilazni dio Susreta svake godine je i prateći program, u sklopu kojeg i ove godine je i pet predstava za djecu, koje se igraju u osnovnim školama na području Distrikta, te u objektima obdaništa Naša djeca. Možete li nam reći više o tim predstavama?
Kao i svake godine do sada jedan jako bitan segment Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom čini upravo dječiji dio programa.Tradicija je da se svake godine organizuju predstave za djecu i mlade ali koje idu u predškolske i školske ustanove, odnosno u javne vrtiće i osnovne škole. Ove godine naši mališani u svih pet objekata javnog vrtića imali su priliku da gledaju predstave, i to u dva vrtića su izvedene predstave Centra za animaciju i lutkarstvo iz Banja Luke, potom Lutkarskog kazališta Mostar koji su već nekako dugogodišnji saradnici na Festivalu, i naravno Yugo art iz Beograda su izveli dvije predstave u četiri osnovne škole u Distriktu. S tim da je nama ove godine cilj bio, zapravo nešto što potenciramo svake godine, da te predstave šaljemo u područne škole i neka ruralnija mjesta gdje djeca nemaju tako često priliku da gledaju predstave. Što zbog samog tog problema organizacije, vremena i svega, pogotovo što se predstave organizuju u toku radnog vremena najčešće kad se izvode predstave za djecu i mlade, tako da je ovo bila jedna jedinstvena prilika da djeca uživaju u toj pozorišnoj čaroliji jer smatram da se ta dramska edukacija i ljubav prema teatru treba njegovati od malih nogu.
Kako se vrši odabir ovih predstava za djecu i mlade u okviru pratećeg programa Susreta?
Jedna od glavnih značajki kod odabira predstava je ta da su to mobilne predstave, da mogu biti izvedene u nekim manjim prostorima pošto se igraju u školama. Jako je bitno da su to predstave koje se mogu jako brzo prilgoditi malim prostorima, ustvari ako je scenografija da je to nešto nezahtjevno. I zbog toga svake godine potenciramo dolazak lutkarskog pozorišta i Centra za animaciju i lutkarstvo. Svakako da surađujemo i sa sarajevskim Centrom za animaciju i lutkarstvo. Upravo da to budu projekti koji su mali i kompatibilni, da se mogu spakovati i između ostalog biti izvedeni i u vrtićima, školskim salama ili holovima. To je nešto što je jako bitno, i naravno sami naslovi koji se obrađuju. Da su to predstave zanimljive za djecu, pogotovo ako su to mališani u vrtićima, namjenjene za djecu uzrasta od dvije do šest godina. Ako ih šaljemo u osnovne škole to su najčešće predstave koje se rade za djecu uzrast do 12 godina.
Da li se razmišlja da se ove predstave ubuduće daju u Domu kulture kako bi ih mogla pogledati i druga djeca?
Naravno, mi smo prethodnih godina imali tu praksu da kada dođe neka dječija predstava koja je scenografski veća i ima veći glumčki ansambl da bude izvedena u Domu kulture u jedan ili dva termina. Ali to sve opet zavisi od toga kolika je predstava, da li je tehnički zahtjevna i da li je moguće izvesti pod tim uslovima. Recimo lutkarska predstava, pogotovo ova sad koja je gostovala ove godine iz Lutkarskog kazališta, je mala mobilna predstava rađena u sklopu projekta baš da se mogu prilagoditi malim prostorima za izvođenje. A svakako će u budućnosti biti tih projekta gdje će se dječije predstave izvoditi upravo u sklopu Susreta u Domu kluture. Jedan od ograničavajući faktora što se dječije predstave ne izvode u Domu kulture je i to što se scenografije za gostujuće predstave najčešće postavljaju tokom cijelog dana. I onda je jako malo prostora da bi se to moglo izvesti. Sala praktično tokom Susreta je non stop zauzeta.
Zašto se predstave daju samo u objektima javnog vrtića, da li je postojala zainteresovanost da se one igraju i u privatnim vrtićima?
Vjerujem da jeste, ali razlog zbog kojeg mi radimo samo sa javnm vrtićem i sa školama jeste taj što ovaj projekat finansira Vlada Brčko distrikta BiH i predstave se igraju besplatno u školama i javnim vrtićima. Imali smo i momenat kada je neka gostujuća predstava u Domu kulture pa smo onda zvali i djecu iz drugi vrtića da dođu i pogledaju predstavu.
A da li postoje razmišljanja da se i predstave za djecu i mlade nagrađuju?
To bi bila jedna zanimljiva inicijativa. Recimo ostaviti negdje prostor djeci da oni ocjenju pogledane predstave, pa da na kraju vidimo koja bi to predstava prema ocjeni tog našeg mladog žirija i najmlađeg naraštaja, mogla da bude najbolja predstava. Ali mislim da bi u tom slučaju taj dječiji program trebalo nekako više usložniti i drugačije organizirati, u smislu da se predstave izvode u Domu kulture. Možda da to bude jedan poseban segment, te da nastavnici prikupe glasove od učenika, ali i tete od djece u vrtićima, te da oni izaberu njima najbolju predstavu.
Kakve su povratne informacije koje dobijete nakon odigranih predstava u vrtićima i školama?
Djeca su uvijek oduševljena predstavama, pogotovo ako se pojavi neko od poznatih glumaca što je njima poseban doživljaj. Uvijek imamo pozitivne feedbeckove od strane škola i direktora, ali i od učenika jer je njima svima stalo da im te predstave dođu i da se igraju. I uvijek se to traži, i uvijek je premalo naspram toga koliko imamo škola i kolika je zainteresovanost. Trudimo se da to rasporedimo i da sve predstave ne idu uvijek u istu školu ili vrtić.
Postoji li mogućnost da neke od ovih dječijih predstava budu ponovo izvedene u Brčkom u skoroj budućnosti?
Svakako da kada na proljeće i ljeto budemo imali kulturne manifestacije, da će u sklopu njih biti i dio programa namjenjen djeci i mladima.
Razgovarala: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dejan Đurković
