U godini (2022) kada se objavljuje Antologija hrvatske drame izvedene na kazališnim Susretima u Brčkom, ovaj Festival se transformiše u Internacionalne teatarske susrete Brčko distrikta BiH. Kroz gotovo, blizu, petodecenijsko trajanje Susreti su izuzetno afirmisali cjelokupni južnoslovenski dramski spisateljski opus. Trajanje i aktuelnost ovog Festivala se unazad nekoliko godina nastavlja i kroz antologijsko objavljivanje dramskih tekstova u posebnim edicijama.
Dramski tekstovi koji su izvedeni na festivalskoj pozornici u Brčkom od 1974-2022. godine konstituišu svojevrsni vidljivi interkultaralni i intertekstualni dijalog koji je posvećen teatru i dramskom spisateljstvu. Takav dijalog je u daljnjem ispoljavanju posvećen i svakoj posebnoj dramskoj baštini unutar korpusa istorodnih jezika koje svi razumiju i za koje ne treba poseban prevodilac. Tako nešto se istovjetno odnosi, kako na hrvatsku, tako i bošnjačku i srpsku dramsku baštinu. Pomenuti mozaik specifičnih individualnih poetika determiniše pluralizam konvencionalne definisanosti i strukturnog određenja festivalskog bitisanja kazališnih Susreta.
U predhodne tri godine (2019. 2020 i 2021) objavljeni su dramski tekstovi koji su bili pobjednici Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom od 2002-2019, odnosno 1974-1991. godine. Tekstovi bošnjačke drame koji imaju antologijski karakter, a koji su izvedeni na Susretima pozorišta/kazališta, a nisu nagrađivani, objavljeni su u ediciji koja je izašla 2021. godine. Dvadeset i druge godine trećeg milenijuma objavljuju se tekstovi iz hrvatske drame koji imaju antologijski karakter i koji zauzimaju svoje zapaženo i posebno mjesto u trideset i devet kazališnih susretanja.
Sve predstave nastale na potki hrvatske dramske književnosti nisu tokom trajanja Susreta dobijale nagrade za tekst, što je i razumljivo, ali jesu mnogi protagonisti kazališnog čina koji su uzeli učešća u njima. Njihovim objavljivanjem, u ovoj četvorotomnoj antologiji, ukazuje se na moć dramskog pera i teatrološkog znaka u čovjekovoj i društvenoj samospoznaji, kao i preobražajnim egzistencijalnim i stvaralačkim turbulencijama. Potpuno identična situacija je i sa dramskim strukturama bošnjačke, odnosno srpske dramske baštine. Svaka od pomenutih dramologija nosi u svom strukturnom biću dramski razvoj iz koga na površinu izviru novi i novi slojevi, koji se nikako ne mogu i ne smiju zanemariti u svom totalitetu promišljanja.
Izdanje “Antologija hrvatske drame i Susreti kazališta” obuhvata četiri toma u kojima je uvršten dvadeset i jedan tekst hrvatske dramske baštine, koji su izvedeni na Susretima u razdoblju od 1974-2022. godine. Pored originalnih dramskih tekstova u Antologiju su uvrštene i dvije dramatizacije („Pijana noć 1918“ i „Kiklop“). Svi živi autori, kao i nasljednici autorskih prava objavljenih dramskih tekstova su dali saglasnost da se konkretne drame nađu u pomenutoj Antologiji.
U prvi tom Antologije su uvršteni dramski tekstovi: „Mikelandjelo Buonaruti“ i „U agoniji“ (Miroslav Krleža), „Glorija“ (Ranko Marinković), „Hrvatski faust“ (Slobodan Šnajder) i „Ničiji sin“ (Mate Matišić).
Dramski tekstovi koji su ušli u drugi tom Antologije su: „Hamlet u selu Mrduša donja“ (Ivo Brešan), „Svećenikova djeca“ (Mate Matišić), „Leda“ (Miroslav Krleža), „Žaba“ (Dubravko Mihanović), „Moć zemlje“ (Janko Matko) i „Sedam dana“ (Tena Štivičić).
Po pet drama čine treći i četvrti tom Antologije.
Dramski tekstovi koji su ušli u treći tom su: „Ptičice“ (Filip Šovagović), „Kraljevo“ ( Miroslav Krleža), „ Pobjeda“ (Lada Kaštelan), „Kauboji“ (Saša Anočić) i „Chick lit“ (Damir Šodan).
Četvrti tom Antologije čine drame: „O medvjedima i ljudima“ (Saša Anočić), „Balon“ (Mate Matišić), „Mrtve ribe plivaju na ledjima“ (Josip Mlakić), „Pijana noć 1918“ (Miroslav Krleža / Ivo i Tena Štivičić – dramatizacija) i „Kiklop“ (Ranko Marinković / Saša Anočić – dramatizacija).
Objavljivanjem dramskih tekstova, u ovom slučaju hrvatskih dramologa, stvaraju se i čuvaju prostori budućeg sjećanja na sve velike autore i njihova djela, koja su igrana na festivalskoj pozornici u Brčkom. Mnoge od ovih tekstova nemaju ni sami autori. Pogotovo ne oni koji su započeli kazališnu predstavu kao proces, pa kroz njega uobličavali tekst. Tako da na ovaj način ponovo oživljava prostor i sjećanja na neke dramske tekstove, koje smo, možda, nezasluženo ostavili negdje u fiokama ili policama teatara ili drugdje gdje. Na ovaj način čuvaju se za mnoga buduća vremena sadržaj i način čovjekove spoznaje samog sebe i svijeta u kojem egzistira. Dramski tekstovi u Antologiji hrvatske drame upravo se suprostavljaju onim promišljanjima koja su na tragu zagovaranja ideje o upitnosti drame i književnosti kao centra samospoznaje. Zahvaljujući tome se i dalje održava jedan prostor dramskih tekstova priređenh u četvorotomnoj „Antologiji hrvatske drame i Susreta kazališta“ pokazuju sve ono što je sačinjavala i sačinjava dramologija, a što je sadržano u njenoj spoznajnoj funkciji. Drama je jedan poseban način razumijevanja pojedinca i društva. Specifičan je to i način, a i stil života, u kojima je sadržana cjelokupna čovjekova egzistencija. Dramske strukture imaju svoje specifične zakonitosti koje kroz imaginaciju korespondiraju sa jednim realnim svijetom. Na taj u kome neprolazne i trajne vrijednosti vladaju.
Pišu: Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić
Foto: Dejan Đurković
