PJESME BRČANSKE KNJIŽEVNICE SLAĐANE JOVIČIĆ OBJAVLJENE U INDIJSKOM I ITALIJANSKOM ČASOPISU

Pjesme “Infinite Occurrence”,” Running Away”, “ Reverse Of The Law”,
“Expectations”, “My Horror” i jednočinka “God will not forgive me!” brčanske književnice
Slađane Jovičić prije nekoliko dana objavljene su u Međunarodnom časopisu poezije i
kreativnog pisanja (An International Journal of Poetry&Creative Writing) “Prosopisia” iz
Indije.

No, ovo nije jedini međunarodni časopis koji je ove godine objavio Slađanine pjesme.
Italijanski časopis „Antology“ svojim čitaocima predstavio je Slađaninu pjesmu „Eternal
Restlessness“.

Njene pjesme prethodno su objavljivanje u časopisima u Makedoniji, kao I u časopisu
„Susreti“ u čijem posljednjem broju je objavljenja njena drama „F23“.
„Objave u časopisima, posebno međunarodnim mi mnogo znače. Pjesme za indijski i
italijanski časopis poslala sam na preporuku našeg književnika Žarka Milenića. Nadam se da
će ta promocija na međunarodnom nivou doprinijeti da moje pjesme budu čitane i da će doći
u ruke ljudi koji su važni u kulturu i obrazovanju u svijetu. Urednik italijanskog časopisa dao
je pozitivne ocjene na moje pjesme, te je tražio da ih pošaljem i na srpskom i na engleskom
jeziku, što sam i uradila, a potom je predložio da za ovaj časopis prevodim pjesme sa
engleskog na srpski, i to sam prihvatila“, kaže Slađana.

Ističe da kroz pisanje nastoji da spozna sebe jer smatra da je to najvažnije u razvoju
svakog čovjeka. Slađana piše o životu ljudi prije i poslije rata, njena zapažanja lična
proživljavanja tog vremena često upoređujujući ta dva perioda, koliko su uticala na živote
ljudi i kako su se ljudi mijenjali usljed promjena na koje nisu mogli da utiču. S toga su
socijalne teme neizostavne u njenim pjesmama.
Što se tiče drama i jednočinki, kaže Slađana, u njima piše o svom putu ka ozdravljenu
koji nije bio nimalo lak, a na kojem je najbolje upoznala sebe o čemu je pisala u drami „F23“.
„Pisanje bi trebalo da bude savjest društva. A meni lično pisanje pomaže da lakše prevaziđem
sve životne teškoće i dođe mi kao terapija iako sam često mislila da je ovaj dar prokletsvo jer
kako sam počela pisati u ranoj dobi, još u djetinjstvu pisanje me je odvuklo od mojih vršnjaka
i često sam bila samotnjak tokom odrastanja. Društvo jako malo drži do kulture i prepoznaje
vrijednost umjetnika“, iskreno priča Slađana.
Napominje da joj inspiracija za pisanje poezije dolazi spontano, dok joj izazov
predstavlja pisanje drame zbog toga što, pojašnjava, drama zahtijeva da se u sažetom obliku
prikaže određeni sukob.
„Proza se piše dugo. Imam osjećaj da se u prozi raspišem i da kažem više nego što mislim.
Povedu me osjećanja. Sestra mi kaže da sam najbolja u pisanju poezije i drame. Drama je
čisto ukazivanje na negativnosti u društvu, a poezija su uglavnom osjećanja. Oduvijek me je
privlačila socijalna poezija“, rekla je Slađana.

Trenutno piše autobiografski roman „Ruka čovjeka“. Planira da piše autobiografske romane o
njoj bliskim ljudima. Želja joj je da objavi sve drame i jednočinke koje je do sada napisala.
„Recenzija za drame I jednočinke je urađena, a radili su je Žarko Milenić i Predrag Nešović“,
napomenula je Slađana.

Rad sa djecom je njena druga ljubav. Kaže djeca su čiste, neiskvarene duše za razliku od
odraslih koji često znaju da pokvare djecu. Smatra da genetika veoma malo utuče na razvoj
djeteta te da je uticaj porodice i društva presudan za to u kakvu će osobu dijete izrasti i kako
će se razviti.
Ističe da umjetnici u našoj zemlji nisu baš prepoznati i cijenjeni te smatra da se to neće
promijeniti ni u budućnosti. Mladima koji vole i žele da pišu poručuje da to rade bez straha i
da svaki put zapišu sve što im padne na pamet, te da rade na sebi, čitaju kvalitetne knjige i
ukoliko imaju mogućnosti da odu iz ove zemlje.

O KNJIŽEVNICI
Slađana Jovičić je rođena je 10. 04. 1971. godine u Brčkom gdje je završila osnovnu i
srednju školu, a potom školovanje nastavlja na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini koji je
završila sa visokim ocjenama. Profesor je razredne nastave i engleskog jezika, te piše i na
engleskom jeziku. Živi i piše u Brčkom. Pisanjem se bavi od nižih razreda osnovne škole.

ISTAKNUTA DJELA

Prva pjesma "Jesen", koju je napisala u petom razredu osnovne škole, objavljena je u
„Đačkim novinama“. Kao učenik srednje škole aktivno se bavi pisanjem, te postaje član
tadašnjeg Književnog kluba "Pablo Neruda" u Brčkom. Prvu zbirku pjesama, "Humke
snova", je objavila kao maturant 1990. godine. U pjesmama predstavlja sebe i svoju
generaciju u predratnim godinama, njihove krize i nedoumice svojstvene njihovim godinama,
kao i jednu mračnu sliku društva u kojoj egzistiraju i traže sebe njeni vršnjaci.
U toku rata na ovim prostorima Slađana je zanijemila. To je bio period tišine u koju su
se slagale slike svijeta oko nje, bez snage da se razumiju, objasne, predstave ili opravdaju.
Tek nakon rata vratila se pisanju, sada sa zrelijom poezijom, jasnijom slikom o sebi, o ljudima
oko nje i njihovim postupcima, sa izgrađenom vizijom društva i mjestu čovjeka u tom
društvu. Godine 2009. je objavila zbirku pjesama "Posluh savjesti", u kojoj pjeva o sebi, o
ljudima koji su otišli, o onima koji su ostali, koji su preživjeli rat.
U romanu "Bezimena djeca", objavljenom 2016. godine, predstavlja život graničnih
likova ili ljudi sa margine društva. Za takve uslove života njenih junaka osuđuje rat i ratno
ludilo, te poratno društvo koje je gotovo jednako surovo prema malom čovjeku koji u tom
društvu živi bez ljudskog dostojanstva kao i život u ratu. Razlika je u tome, kaže Slađana, što
u uslovima rata pripadamo nekome i negdje, a u slobodi smo, nažalost, prepušteni sami sebi i
veoma teško nalazimo izlaz.

Nakon lirske proze, autorka je objavila drame, "Control Freak" i "Somnambul".
Drama je bila novi izazov u pokušaju da se predstave granične ličnosti, sada likovi njenih
drama. To su psihološke drame, sa slikom društva u pozadini. Cilj je naslikati iščašene likove
koji žive u društvu bez osnovnih etičkih vrijednosti, gdje je korupcija i kriminal svakodnevna
pojava, da ne govorimo o vladajućem nacionalizmu koji postaje osnovno mjerilo vrijednosti u
takozvanom demokratskom društvu. Postavlja se i pitanje kakvu omladinu možemo odgajati u
takvom društvu i koje su njene vrijednosti. Sa druge strane, tu je tradicionalna porodica koja
se raspada, izrodivši "slabe" osobe, nesposobne da se uklope u takvo društvo i njegove norme.
Takvi likovi, bez podrške u porodici i čvrstog oslonca bivaju osuđeni i ekskomunicirani iz
društva. Međutim, oni nisu usamljena pojava u našem društvu. Tu su bludnice, psihijatrijski
bolesnici, ratni invalidi, prosjaci, ljudi sa ulice … tu su i predstavnici mlade generacije koji su
rođeni u poratnim godinama, djeca bez pravog cilja i izgrađenih etičkih vrijednosti, što
predstavlja najtežu i neizlečivu ranu našeg društva.
2019. godine u časopisu "Susreti" je objavljena drama "Raskršća", drama o dvije
sestre, starice, koje su živjele daleko jedna od druge, da bi posljednje dane života provele
zajedno. Postavljaju pitanja jedna drugoj, pitanja na koja nemaju odgovora: da li su bile
bliske, slične, jesu li patile, koliko su bile potrebne jedna drugoj, čega se sjećaju, šta ih je
rastavljalo u životu, a šta ih to sada, pred smrt veže. Sva ta pitanja ostaće otvorena, a o
ljudima koji su otišli možemo samo nagađati. I sjećati se.
Iste godine objavljena je i zbirka pjesama, "Igra od praiskona". Ta praiskonska igra
je pjesma, jer u početku bijaše pjesma i ljudska potreba da govori o svojim osjećanjima, da se
sjeća i da čovjeka spase od zaborava.
Kada je pisanje zaborav, potreba, terapija. Jer sve što bismo rekli drugima, umjesto
molbe, opomene, vriska, plača, smijeha i suza, reći ćemo pjesmom. Ili u obliku pisma,
dnevnika, drame. Biti svoja savjest i savjest društva.
Knjiga proze, "Gluvilo" je svjedočanstvo o životima ljudima koji su živjeli ili žive na
ovim prostorima u ratu, poslijeratnom periodu, te u doba korone koja nas je sve pogodila. Na
specifičan način autorka ukazuje na gluvilo i sljepilo koje vlada u društvu za običnog, malog
čovjeka koji je tu, pored nas, ali ga mi ne primjećujemo, zauzeti svojim životima ili nam je
pogled zastrt sjenama predrasuda.
Redovno objavljuje poeziju, prozu, jednočinke i drame u časopisu “Susreti”, Brčko
distrikt BiH.