Akademik Abdulah Sidran (1944-2024).

Sinoć je u Sarajevu u osamdesetoj godini života umro Abdulah Sidran jedan od najznačajnijih pjesnika novije bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, istaknuti televizijski i filmski scenarist, dramatičar, romansijer, prozaist i publicist.

Rado se odazivao na pozive za gostovanja u Brčkom. Tako je za deset godina (2012-2022) gostovao pet puta, dva puta na književnim večerima u njegovu čast 2012. i 2022.; povodom stogodišnjice rođenja Ćamila Sijarića (2013); na književnoj večeri posvećenoj Aliji Hasagiću Dubočaninu (2018) i kao uvodničar na Svečanoj akademiji povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine (2014). Uspostavili smo odnos posebne bliskosti pa je vrlo često i sam znao nazvati ili pisati zanimajući se za društvene i političke prilike u Brčkom.

Njegovoj porodici, rodbini i prijateljima upućujemo riječi saosjećanja u bolu i žalosti. Kao zajednica ili kao kultura osjećamo nenadoknadiv gubitak. Jedino što možemo činiti opraštajući se od velikog Sidrana je njegovati brigu i ljubav prema bosanskom jeziku, književnosti i umjetnosti. Ali ne samo danas i narednih nekoliko dana nego trajno, dok hodimo zemljom.

Književne večeri u Kamernom teatru u Sarajevu pa i onom u Domu kulture u Brčkom započinjao je stihovima francuskog pjesnika Žilbera Bekoa koje je na njegovu molbu sa francuskog prevela Tereza Kesovija a prepjevao Arsen Dedić.

Tog dana kad umre pjesnik

Tog dana kad umre pjesnik

Svi njegovi prijatelji za njim zaplaču

Uvijek kad umre pjesnik

Uvijek kad umre pjesnik

Proklet i svet, voljen i klet

Plače za njim cio svijet

Tad mu sahranjuju zvijezdu

Tad mu sahranjuju zvijezdu

U polju tom

U polju tom

Žitnom i širokom

Zato je to polje plavo

Zato je to polje plavo

To njegove duše je znak

Taj u polju pupoljak