Književno veče posvećeno pjesniku i tekstopiscu Vladi Dijaku.

Povodom 100 godina od rođenja pjesnika Vlade Dijaka, u Brčkom je održano književno veče i promocija reizdanja romana „Kafana san“, čiji je autor ovaj poznati pjesnik i tekstopisac rođen u Brezovom Polju kod Brčkog.

Predgovor za reizdanje romana Vlade Dijaka napisao je književnik Ranko Preradović, dok je o njegovom djelu govorio Ernad Osmić, nastavnik Bosanskog jezika i književnosti. On je istakao da je Dijak jedan od književnika koji prevazilazi podjele prisutne u društvu, te da je ljude posmatrao kroz njihove kvalitete, a ne kroz nacionalnu pripadnost.

„Dijak je kroz humoreske i kratke forme uspio prikazati društvo na duhovit i kritički način, ukazujući na slabosti koje mogu biti zajedničke svima“, rekao je Osmić.

Osmić je dodao da je „Kafana san“ zbirka humoreski i vinjeta koje funkcionišu kao kratke scene ili skečevi, u kojima se prepliću komične anegdote i iskrene, lirske ljubavne priče. Upravo ta liričnost, kako je istakao, predstavlja jednu od najprepoznatljivijih odlika Dijakovog stvaralaštva.

Osmić kaže da je Vlado Dijak autentičan posavski književnik koji je pisao svojim jezikom, ne imitirajući velike književne centre poput Sarajeva, Beograda ili Zagreba, što njegov stil čini posebno bliskim čitaocima sa ovih prostora.

Organizatori književne večeri bila su tri nacionalna društva iz Brčkog – „Prosvjeta“, „Preporod“ i „Napredak“. Ovim povodom govorio je i potpredsjednik „Prosvjete“ Savo D. Teodorović, koji je istakao da je zadovoljstvo što su se sva tri društva okupila kako bi odala počast velikom pjesniku, podsjetivši da je Dijak rođen u Brezovom Polju i da je svojim stvaralaštvom ostavio dubok trag. On je izrazio nadu da ovo neće biti posljednji put da se građani Brčkog na ovaj način poklanjaju značajnim stvaraocima.

Vlado Dijak rođen je 1925. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, a u Banjaluci je pohađao srednju školu. Sa sedamnaest se pridružio partizanima.

Nakon rata je završio Gimnaziju, kratko studirao književnost u Zagrebu i Banjaluci, pa poslan na Goli otok kao Informbiroovac.

O tuberkulozi i robijanju, koji su ga činili blijedim i bolećivim, nije govorio osim što se rado sjećao golootočkog prijateljstva sa Velesom Perićem, pjesnikom sličnog poetskog nerva i podjednake boemštine.

Pisao je za Banjalučke novine i Radio Sarajevo.

Objavio je knjige pjesama Ambasador boema, Partizanske pjesme, Ljubičasti kišobran, kao i romane Kafana San, Topovi i slavuji i Crni konj.

Takođe je bio i veliki humorista, a dobio je nagradu Zlatni Jež.

Dijak je umro nakon „kratke i teške bolesti“ u Sarajevu.Sa porodične osmrtnice,prijatelji i sugrađani su vijest o odlasku jednog od najvoljenijih Sarajlija saznali iz poruke:

Umro je

Vlado Dijak

Ambasador boema